{"id":15369,"date":"2018-10-09T22:40:52","date_gmt":"2018-10-09T22:40:52","guid":{"rendered":"http:\/\/centralmedia.rs\/?p=15369"},"modified":"2018-12-09T23:06:00","modified_gmt":"2018-12-09T23:06:00","slug":"rujan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/2018\/10\/09\/rujan\/","title":{"rendered":"RUJAN"},"content":{"rendered":"<p>Stari manastir Rujan, posve\u0107en Svetom velikomu\u010deniku Georgiju, podignut je najverovatnije tokom 15. ili na samom po\u010detku 16. veka. O samom podizanju ovoga manastira nema pouzdanijih izvora na osnovu kojih bi se mogle temeljiti tvrdnje o njegovoj gradnji, ktitoru i toku izgradnje. Na osnovu pisanih izvora zna se da je manastir Rujan, 1529. godine, posedovao prvu \u0161tampariju u Srbiji, koju je nabavio i u njoj radio monah Teodosije. Smatra se da je on bio i iguman ovoga manastira u kome je, sa svojom bratijom, priredio i \u0161tampao prvu, u Srbiji, knjigu \u0107irilskom azbukom sa srpskoslovenskom recenzijom. To se, smatra se, dogodilo 1537. godine, a knjiga se zvala Rujansko \u010cetvorojevan\u0111elje. Jedini potpuni primerak Rujanskog \u010cetvorojevan\u0111elja, u kome se nalazi jedino pouzdano svedo\u010danstvo o ovoj knjizi i manastirskoj \u0161tampariji, \u010duva se u Nacionalnoj biblioteci u Pragu, u \u0160afarikovoj zbirci, i ima 300 listova. Drugi okrnjeni primerak od 296 listova \u010duva se u Ruskoj Nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu. Primerak Narodne biblioteke u Beogradu uni\u0161ten je u bombardovanju Beograda 1941. godine, a jedan odlomak od 92 lista \u010duva se u Srpskoj Akademiji nauka i umetnosti. U kolofonu Rujanskog \u010cetvorojevan\u0111elja, koji je napisao monah Teodosije, na savremenom prevodu stoji:<\/p>\n<p>\u201ePo volji Oca, po zapovesti Sina i naklonosti Svetog Duha, i pomo\u0107i Boga koga slavimo u Trojici, i pre\u010diste Vladi\u010dice Majke Njegove i na\u0161e, Bogorodice, napisana je ova bo\u017eanska knjiga godine 7045. u manastiru koji se zove Rujanski, pod potkriljem planine koja se zove Ponikve, na reci koja se zove Beaska, na selu koje se Vrutci, pri hramu Svetoga i slavnoga Velikomu\u010denika i Pobedonosca Hristova Georgija. Trudio sam se o ovome ja gre\u0161ni, ubogi umom, a bogati grehom, u Hristu sluga, monah Teodosije\u2026\u201c<\/p>\n<p>U kolofonu Teodosije ka\u017ee da je se \u0161tampanje dogodilo 7045. godine, misle\u0107i pri tome na vizantijsko ra\u010dunanje vremena. Ukoliko se prera\u010duna na na\u0161e ra\u010dunanje vremena dobija se godina 1536\/1537. jer vizantijska 7045. po\u010dinje 1. septembra 1536. godine, a zavr\u0161ava se 31. avgusta 1537. godine. Dakle knjiga je nastala u periodu 1536-1537. godine. Na\u017ealost, vek \u0161tamparije je bio kratak jer su Turci manastir zapalili, a \u0161tampariju uni\u0161tili. Monasi su iz Rujna prebegli u manastir Ra\u010du.<\/p>\n<p>Po ovome se vidi da se stari manastir Rujan nalazio u selu Vrutcima blizu Bioske nedaleko od U\u017eica, u tada\u0161njoj rujanskoj kne\u017eini. Sve do 80-tih godina 20. veka iz tzv. \u0106irinog voza prema Kremnima su se, sa desne strane, mogli videti ostaci nekada\u0161njeg manastira Rujno. Tako je bilo sve dok na \u0110etinji nije podignuta brana i obrazovano ve\u0161ta\u010dko jezero radi snabdevanja U\u017eica i okoline pija\u0107om vodom. Tada je jezero potopilo ostatke ovog manastira.<\/p>\n<p>Tokom vekova manastir je bio zaboravljen sve dok na \u017di\u010dku eparhiju, 2003. godine, nije do\u0161ao Bla\u017eenopo\u010div\u0161i Episkop Hrizostom (Stoli\u0107) koji je saznav\u0161i za ru\u0161evine manastira Rujan, doneo odluku o njegovoj obnovi. Njegova \u017eelja je bila da se manastir obnovi u neposrednoj blizini starog manastira. Godine 2003. na sastanku u\u017ei\u010dkog sve\u0161tenstva, mesnih vlasti i imu\u0107nih gra\u0111ana, Episkop Hrizostom je dao svoj blagoslov za po\u010detak obnove. U tom trenutku jo\u0161 uvek nije bilo utvr\u0111eno mesto i lokacija za podizanje novog manastira. Stanovnici Vrutaka su, \u010duv\u0161i za obnovu poru\u0161enog manastira, sami ponudili svoje njive i placeve za lokaciju novog manastira kao dar za napredak i zdravlje svojih porodica a 24. avgusta 2004. godine Bla\u017eenopo\u010div\u0161i Episkop Hrizostom je kona\u010dno utvrdio izgled i plan manastira i porte od 65 ari. Temelji crkve manastira osve\u0107eni su na Svetu Petku 2004. godine.<\/p>\n<p>Deset godina kasnije, manastir Rujan je prelep manastir sa crkvom u stilu ranohri\u0161\u0107anske bazilike i zvonare u obliku svetogorskih pirgova ili onih na Ohridskom jezeru. Pored zvonare postavljen je i spomenik posve\u0107en monahu Teodosiju. Radovi na konaku su u zavr\u0161noj fazi mada je ostalo jo\u0161 dosta posla oko ure\u0111enja njegove unutra\u0161njosti. Naro\u010dita zasluga za obnovu ovog manastira pripada stare\u0161ini crkve Svetog Georgija u U\u017eicu, protojereju-stavroforu Zoranu Jankovi\u0107u koji je zadu\u017een za njegovu obnovu. Velika promisao Bo\u017eija je da se i dana\u0161nji iguman manastira tako\u0111e zove Teodosije kao i onaj u 16. veku. Manastir je duhovno \u017eiv i veliki broj vernika dolazi svake nedelje i praznika na bogoslu\u017eenja u manastir, koji poku\u0161ava da obnovi sjaj stare svetinje.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Stari manastir Rujan, posve\u0107en Svetom velikomu\u010deniku Georgiju, podignut je najverovatnije tokom 15. ili na samom po\u010detku 16. veka. O samom podizanju ovoga manastira nema pouzdanijih &hellip; <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":15370,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2875,1524,887],"tags":[2762,1860],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15369"}],"collection":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15369"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15369\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15371,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15369\/revisions\/15371"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/15370"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15369"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15369"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15369"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}