{"id":36716,"date":"2023-10-25T14:02:43","date_gmt":"2023-10-25T12:02:43","guid":{"rendered":"http:\/\/centralmedia.rs\/?p=36716"},"modified":"2023-10-28T13:53:36","modified_gmt":"2023-10-28T11:53:36","slug":"knjiga-dejana-dokica-istorija-srbije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/2023\/10\/25\/knjiga-dejana-dokica-istorija-srbije\/","title":{"rendered":"KNJIGA DEJANA \u0110OKI\u0106A: ISTORIJA SRBIJE"},"content":{"rendered":"<p>Jedan od najcenjenijih izdava\u010da akademske literature u svetu Kembrid\u017e juniverziti pres (Cambridge University Press) objavio je u januaru ove godine knjigu uglednog Jagodinca, eminentnog istori\u010dara Dejana \u0110oki\u0107a Sa\u017eeta istorija Srbije (A Concise History of Serbia).Re\u010d je o prvoj integralnoj istoriji Srbije objavljenoj na engleskom govornom podru\u010dju koja obuhvata period od VI veka do 2022. godine.Ovo kapitalno izdanje na srpskom jeziku objavila izdava\u010dka ku\u0107a Akademska knjiga iz Novog Sada u septembru u prevodu Predraga Milidraga, pod naslovom Istorija Srbije &#8211; Od ranog srednjeg veka do danas. Knjiga je promovisana na Sajmu knjiga u Beogradu u ponedeljak 23. oktobra.<\/p>\n<p><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"alignnone wp-image-36718 size-large\" src=\"http:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/istorija-srbije-768x1024.jpg\" alt=\"\" width=\"640\" height=\"853\" srcset=\"https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/istorija-srbije.jpg 768w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/istorija-srbije-225x300.jpg 225w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/istorija-srbije-315x420.jpg 315w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/istorija-srbije-640x853.jpg 640w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2023\/10\/istorija-srbije-681x908.jpg 681w\" sizes=\"(max-width: 640px) 100vw, 640px\" \/><\/p>\n<p>Dejan \u0110oki\u0107 je sedamdesetih i osamdesetih godina u tada\u0161njem Svetozarevu je poha\u0111ao osnovu i srednju \u0161kolu, igrao ko\u0161arku, voleo muziku i istoriju. Po\u010detak ratnih de\u0161avanja u SFRJ u junu 1991 godine zatekao ga je na odslu\u017eenju vojnog roka u Ljubljani u Sloveniji. Ratna atmosfera, sankcije i bezizlaz devedesetih godina pro\u0161log veka ga vode u Veliku Britaniju gde i nastavlja \u0161kolovanje.<\/p>\n<p>Sada je redovni profesor istorije na Nacionalnom univerzitetu Irske, Mejnut (National University of Ireland, Maynooth). Prethodno je bio redovni profesor istorije na Goldsmits koled\u017eu Univerziteta u Londonu (Goldsmiths, University of London), gde je osnovao Centar za studije Balkana. Predavao je i na Univerzitetu u Notingemu (The University of Nottingham), Birkbek koled\u017eu Univerziteta u Londonu (Birkbeck, University of London), i na \u0160koli za slovenske i isto\u010dnoevropske studije Univerzitetskog koled\u017ea u Londonu (SSEES UCL), na kojoj je i diplomirao i doktorirao.<\/p>\n<p>Delovi teksta preuzeti iz intervjua istori\u010dara Dejana \u0110oki\u0107a objavljenim u raznim medijima.<\/p>\n<p>Srbija nije postojala u ve\u0107em delu perioda koji obra\u0111ujem. To je otprilike od ranog srednjeg veka do danas. Istori\u010dari \u010desto ne \u017eele da pi\u0161u o savremenim doga\u0111ajima ili pak da pi\u0161u o doga\u0111ajima koje nisu istra\u017eivali. Sada to razumem, jer sam jako puno morao da \u010ditam o periodima koje nisam istra\u017eivao. \u010cinilo mi se zgodnim da po\u010dnem s migracijama Slovena na Balkan i da zavr\u0161im sa migracijama Slovena sa Balkana. Kada sam knjigu po\u010deo da pi\u0161em, u toku je bila migraciona kriza izbeglica sa Bliskog istoka i iz Afrike u Evropu kroz Balkan. \u010cinilo mi se da su to dve zgodne odrednice za po\u010detak i za kraj knjige. Pitao sam se da li ima smisla pisati nacionalnu istoriju u vreme kada se istori\u010dari sve vi\u0161e fokusiraju na mikroistorije i transnacionalne, globalne istorije. Zaklju\u010dio sam da i nacionalna istorija mo\u017ee da bude pisana na zanimljiv na\u010din, tako da se uklju\u010de i neke manjine koje pre u nju nisu bile uklju\u010dene. Za vreme pandemije i migracione krize je, paradoksalno, nacionalna dr\u017eava ponovo postala dominantna forma politi\u010dke organizacije. Ima smisla pisati nacionalnu istoriju, ali na na\u010din da se propituje da li je to dovoljno.<\/p>\n<p>Jedan od na\u010dina na koji mo\u017eemo da se fokusiramo na pisanje pro\u0161losti jeste da se fokusiramo na istorijska nasle\u0111a, posebno u slu\u010daju kada dr\u017eavni okvir ne postoji. Postoje razna istorijska nasle\u0111a koja su formirala sada\u0161nje srpsko dru\u0161tvo. Srbija ima zaista bogato, kompleksno i komplikovano nasle\u0111e: vizantijsko, osmansko. Srbija u svom nasle\u0111u ima ustani\u010dke ratove protiv Osmanlija, u 20. veku protiv Austro-Ugarske i Nema\u010dke. Dva svetska rata su te\u0161ko nasle\u0111e. Nasle\u0111e Jugoslavije tretiram pozitivno, kao period su\u017eivota. Srbi su kroz istoriju uvek \u017eiveli sa drugima i ne uvek u konfliktu. Granice izme\u0111u nacija, vera i dru\u0161tvenih grupa su fluidne. Srbija kroz jugoslovensko nasle\u0111e uklju\u010duje diktaturu, a nakon Drugog svetskog rata i period komunizma. Tu su i ratovi devedesetih i period izolacije.<\/p>\n<p>\u010cini se da je to zato \u0161to granice Srbije trenutno nisu najjasnije. Jedna pokrajina se otcepila, najve\u0107e sile su je priznale i ona\u00a0<em style=\"font-style: inherit;\">de facto<\/em>\u00a0i\u00a0<em style=\"font-style: inherit;\">de iure<\/em>\u00a0funkcionira zasebno. Ali neke dr\u017eave, uklju\u010duju\u0107i i pet dr\u017eava Evropske unije, tu dr\u017eavu ne priznaju, tako da je problem &#8220;gde je Srbija&#8221;. Taj problem se provla\u010di i kroz istoriju. Da sam pisao istoriju Srbije samo u 19. veku, ne bi bilo lako odgovoriti na to pitanje. Trudio sam se da objasnim \u0161ta znamo iz istorijskih izvora o Kosovskoj bici i kako je taj mit nastao. Pokazao sam da je u jednom trenutku taj mit jugoslovenski i on je inspirisao\u00a0Ivana Me\u0161trovi\u0107a.<\/p>\n<p>U knjizi pokazujem i neke druge periode u kojima je srpski nacionalizam iznena\u0111uju\u0107e komplikovan i konfuzan. Srbija se u nekim situacijama radije odlu\u010duje ne za punu nezavisnost, nego za neke svoje ciljeve. U 19. veku je bilo situacija u kojima bi srpski dr\u017eavnici najverovatnije prihvatili pripajanje Bosne i Hercegovine Kne\u017eevini Srbiji, koja je tada bila autonomna unutar Osmanskog Carstva, i da ostane unutar Osmanskog Carstva. Srbija postaje nezavisna na Berlinskom kongresu 1878. Pitanje je da li je Srbija bila vi\u0161e nezavisna nakon toga ili manje jer postaje marioneta Austro-Ugarske do 1903. Nacionalizmi mogu da budu konfuzni i nejasni. Napisao sam da mnogi Srbi, a mo\u017eda i mnogi Jugosloveni, nisu ta\u010dno znali \u0161to se doga\u0111a. Uvek se setim onog bo\u0161nja\u010dkog vojnika JNA za vreme rata u Sloveniji koji ka\u017ee &#8220;oni se kao otcepljuju, a mi im kao ne damo&#8221;. Mislim da ni mnogi Srbi nisu ta\u010dno znali, bili su za o\u010duvanje Jugoslavije, ali nisu znali i shvatali kakva Jugoslavija mo\u017ee da iza\u0111e iz takvih ratova. Pomenuo sam da je dana\u0161nja Srbija postala nezavisna kao Austrija 1918. \u2013 multinacionalna dr\u017eava od koje su mnogi oti\u0161li, a ono \u0161to je ostalo postalo je nezavisna Srbija.<\/p>\n<p>U knjizi ipak pokazujem optimisti\u010dniju stranu Srbije, to je pluralisti\u010dka Srbija, dru\u0161tvo migracija i emigracija, u kojem Srbi \u017eive i s onima koji nisu etni\u010dki Srbi, koje su stvarali i oni koji nisu Srbi i dru\u0161tvene grupe koje do sada nisu bile deo pisane istorije. Srbija ima puno primera pozitivnog potencijala, za koji \u0107e se mo\u017eda u narednom periodu pokazati da je pre\u017eiveo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Jedan od najcenjenijih izdava\u010da akademske literature u svetu Kembrid\u017e juniverziti pres (Cambridge University Press) objavio je u januaru ove godine knjigu uglednog Jagodinca, eminentnog istori\u010dara &hellip; <\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":36717,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1524,2,1514,5643,15,887,12],"tags":[6354,6355,58],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/36716"}],"collection":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=36716"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/36716\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36724,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/36716\/revisions\/36724"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/36717"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=36716"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=36716"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=36716"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}