{"id":8546,"date":"2017-07-05T22:19:12","date_gmt":"2017-07-05T22:19:12","guid":{"rendered":"http:\/\/centralmedia.rs\/?p=8546"},"modified":"2017-07-05T22:19:12","modified_gmt":"2017-07-05T22:19:12","slug":"velebitske-jame-izmedju-zaborava-secanja-sa-hodocasca-na-jadovno-2017","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/2017\/07\/05\/velebitske-jame-izmedju-zaborava-secanja-sa-hodocasca-na-jadovno-2017\/","title":{"rendered":"Velebitske jame izme\u0111u zaborava i se\u0107anja &#8211; Sa hodo\u010da\u0161\u0107a na Jadovno 2017"},"content":{"rendered":"<p>Liku sam uvek zami\u0161ljao kamenitu, okovanu u stene, ne\u0161to poput Katunske nahije. Ono \u0161to sam video nije ni nalik tome. Prvog dana jula bujala je u zelenilu. Oivi\u010dena planinama prekrivenim \u0161umom, zelena i sve\u017ea sijala je na jutarnjem suncu. Nad njom se nadnosi Velebit, mo\u0107an i mra\u010dan, koji se pru\u017ea \u010ditavim zapadnim obzorjem. Sve je delovalo usnulo \u2013 obra\u0111ena polja, \u017eita koja su se talasala kao more, zeleni pa\u0161njaci, brda pod \u0161umom i ku\u0107e na obodima polja pod brdima. Prosto je neshvatljivo da ovakav predeo ima tako mra\u010dnu i krvavu istoriju. Lika je natopljena krvlju desetina hiljada nevinih \u017ertava. To su bili ljudi koji nikome ni\u0161ta nisu skrivili. Najve\u0107a krivica im je bila \u0161to su bili Srbi i pravoslavci. Desetine hiljada Srba sa prostora Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske je stradalo u velebitskim jamama u prole\u0107e i leto 1941. Ve\u0107ina nas zna za zlo\u010dine usta\u0161a nad na\u0161im sunarodnicima ali to je suvoparno i beskorisno znanje koje jedino dobija na te\u017eini ako se li\u010dno, licem u lice, suo\u010dite sa mestima gde su stradale hiljade nedu\u017enih. Na\u017ealost takvih mesta je na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine i previ\u0161e. Jedno od njih je i Jadovno. Jadovno je bilo deo kompleksa usta\u0161kog logora Gospi\u0107 &#8211; Jadovno \u2013 Pag. U ovom kompleksu logora stradalo je vi\u0161e od 40000 ljudi, a velika ve\u0107ina, njih oko 38000, bili su Srbi. \u017drtve su dovo\u0111ene sa svih strana \u2013 iz Hercegovine, Bosne, Slavonije, Srema, Like, Banije, Korduna i drugih delova tada stvorene Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske. Zverski su mu\u010deni, pa su tako izmu\u010deni i izmrcvareni, dovo\u0111eni na Velebit i bacani u kra\u0161ke jame.<a href=\"https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" class=\"aligncenter size-full wp-image-8548\" src=\"https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1.jpg\" alt=\"\" width=\"1600\" height=\"1200\" srcset=\"https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1.jpg 1600w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1-300x225.jpg 300w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1-768x576.jpg 768w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1-1024x768.jpg 1024w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1-80x60.jpg 80w, https:\/\/centralmedia.rs\/wp-content\/uploads\/2017\/07\/jadovno-1-265x198.jpg 265w\" sizes=\"(max-width: 1600px) 100vw, 1600px\" \/><\/a><\/p>\n<p>Vele da na Velebitu postoje trideset i dve jame koje su 1941. godine gutale Srbe. Kada neko pomene jamu, a nikada niste videli ni jednu, nemate ni predstavu \u0161ta je to. Prvog \u00a0jula ove godine, u\u010destvovao sam na hodo\u010da\u0161\u0107u na Jadovno i prvi put se susreo sa jamom. Bila je to \u0160aranova jama, a potom i jama pod Grginim Brijegom. Ko ne zna da je to jama, ne bi je ni primetio. Jama pod Grginim Brijegom nalazi se odmah pored \u0161umskog puta, okru\u017eena drve\u0107em i ako vam neko ne ka\u017ee \u0161ta je, mo\u017eete pomisliti da je obi\u010dna vododerina. Kada ste svesni da je ta jedna jama progutala mo\u017eda i na hiljade ljudi po\u010dnete da je posmatrate kao vrata pakla. Pored ove jame je postavljen veliki drveni krst koji su hodo\u010dasnici izneli 6 kilometara, uz velebitske strane, \u0161umskim putem. Kada ste tamo, na tom mestu, ose\u0107anja vam se me\u0161aju i naviru. U grudima mi se steglo ne\u0161to, veliko poput pesnice i pelo se ka grlu. Vrlo je te\u0161ko pri\u010dati o tome i verujem da to mo\u017ee da u potpunosti razume samo onaj ko do\u017eivi tako ne\u0161to. Posle svega toga treba jesti, spavati, nastaviti svoj \u017eivot i govoriti ljudima o tome. A to nije lako. Ni\u0161ta od toga, a naro\u010dito \u0161iriti pri\u010du dalje. A to je ono najva\u017enije jer mnogi ljudi o pojedinostima stravi\u010dnih zlo\u010dina nad na\u0161im sunarodnicima ne znaju gotovo ni\u0161ta. Vrlo je va\u017eno osvestiti ljude, pripovedati im o svom iskustvu i privoleti ih da i oni krenu na isto hodo\u010da\u0161\u0107e. Dovoljno je da na naredno hodo\u010da\u0161a\u0107e, slede\u0107e godine, krene makar jedna osoba kojoj ste preneli utiske i ve\u0107 je velika stvar ura\u0111ena. Jer ako se mi ne se\u0107amo, niko se drugi ne\u0107e setiti. Ako zaboravimo \u0161ta nam se dogodilo, mo\u017ee nam se ponovo desiti ne\u0161to sli\u010dno.<\/p>\n<p>A Lika, lepa, zelena i pomalo tu\u017ena. Tu\u017ena jer je ostala bez Srba. I Teslin Smiljan je bez Srba. Usta\u0161e su u Smiljanu 1941. godine pobile vi\u0161e od 500 Srba svih uzrasta, spalile crkvu Sv. Petra i Pavla i Teslinu rodnu ku\u0107u. Ono malo preostalih Srba odneo je potonji rat koji je po\u010deo 1991. Pravoslavna crkva u Smiljanu je dva puta ru\u0161ena i danas je obnovljena. \u017divi samo kada do\u0111u Srbi iz drugih krajeva. I tada zvone zvona. Zvone i njihova tu\u017ena jeka prolama se brdima oko Smiljana kao podsednik da su tu nekada \u017eiveli ljudi kojih danas vi\u0161e nema i \u010diji potomci, ako ih ima, negde daleko sanjaju dedovinu.<\/p>\n<p>Nas hodo\u010dasnike je potom put odveo u Medak. Medak se nalazi na obalama reke Like, podno Velebita. Nekada je bio jedno od najve\u0107ih srpskih sela gospi\u0107kog kraja a danas jedva da u njemu neko \u017eivi. Posetili smo manastir Sv. Jovana, staru crkvu, koja je vi\u0161e puta ru\u0161ena i obnavljana. Tamo su nas toplo sa\u010dekali lokalni Srbi na \u010delu sa njihovim mladim sve\u0161tenikom. U Medku su ostali uglavnom stari ljudi. Nekada je meda\u010dki kraj naseljavalo vi\u0161e od hiljadu Srba a danas ih u desetak sela i zaselaka ima \u0161ezdesetak. Mo\u017eda najdirljiviji trenutak je bio na\u0161 odlazak iz Medka. Lokalni Srbi su se skupili ispred crkve i pozdravljali nas dok smo mi kretali put Srbije i Republike Srpske. Njih tridesetak, sa mladim sve\u0161tenikom na \u010delu, ostalo je da nam ma\u0161e dok su na\u0161i autobusi odlazili. Mi smo oti\u0161li na\u0161im domovima i ostavili ove ljude da i dalje vode svoju bitku. Ali nismo ih zaboravili. Bar ne mi koji smo tog dana bili njihovi gosti. Ali i dalje se pitam jesmo li ih mi kolektivno kao narod zaboravili i od njih odustali. Tako\u0111e, stalno mi se vra\u0107a jedno pitanje \u2013 za\u0161to? Za\u0161to je neko pobio stotine hiljada nedu\u017enih Srba od 1941. do 1945? Za\u0161to su potomci stradalih proterani pedeset godina kasnije? Koja je bila njihova krivica? I na posletku, pitam se, za\u0161to zaboravljamo na\u0161a stradanja? Jer ako mi zaboravimo, ko \u0107e se se\u0107ati.<\/p>\n<p>Autor: Mario Jegdi\u0107, stare\u0161ina Srpske omladinske kulturne organizacije &#8220;SOKO&#8221;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Liku sam uvek zami\u0161ljao kamenitu, okovanu u stene, ne\u0161to poput Katunske nahije. Ono \u0161to sam video nije ni nalik tome. Prvog dana jula bujala je &hellip; <\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":8547,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,19,12],"tags":[2096,2097,2098],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8546"}],"collection":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8546"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8546\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/8547"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8546"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8546"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/centralmedia.rs\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8546"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}