Danas je Badnji dan. Srbi su običaje za Badnji dan nasledili od svojih predaka i oni se i dalje poštuju. Za badnjak se seče najčešće grana hrasta, drveta koje je kod Slovena uvek bilo sveto.

Badnji dan je pun rituala i simbolike, živopisnih radnji i sve su povezane s porodičnim kultom ognjišta. Narodni običaji na Badnji dan veoma su stari – neki su se malo izmenili, neki su isti, a neki su potpuno iščezli.

Sečenje badnjaka

Badnjak seku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, pre izlaska Sunca. Zavisno od krajeva, birani su različiti badnjaci. U istočnoj Srbiji, biran je cer, na zapadu, zavisno od kraja, to su hrast ili bukva, u smedrevskim selima, na primer, seče se samo hrastova grana. Broj badnjaka takođe varira zavisno od kraja.

Negde se seče jedan badnjak, negde dva, tri, devet, a ponegde onoliko badnjaka koliko ima muškaraca u kući. Kad se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, odnosno badnjake, prislanja ih na kućni zid, a tek s prvim mrakom se badnjak unosi u kuću i stavlja na ognjište. Dok su badnjačari još u šumi, iz kuće se posakrivaju tronožne stolice, metle, kudelje, vretena i igle.

Unošenje badnjaka i slame

U toku dana, domaćica u jedno sito stavi sve vrste žitarica, suvih šljiva, oraha i jabuka i to sve stoji u vrhu stola gde se večera. Ponegde sito stave pod sto, a ponegde kod ognjišta. Tim žitom posipa se badnjak, slama i polažajnik.

Pred veče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću. Kuca na vrata, a kada ukućani pitaju “Ko je?” odgovara “Badnjak vam dolazi u kuću”.

Potom mu domaćica otvara i obraćajući se badnjaku govori “Dobro veče, badnjače”. Domaćin, stupajući desnom nogom preko praga unosi badnjak u kuću, i pozdravlja ukućane rečima “Dobro veče, došlo Badnje veče”, a domaćica dočekuje sipajući po njemu žito iz sita.

Noseći badnjak domaćin obilazi kuću kvocajući kao kvočka, a domaćica i sva deca idu za njim pijučući kao pilići. Po unošenju badnjaka, domaćin ili domaćica, unosi slamu i raznosi je po celoj kući, a posebno na mesto gde će biti postavljena večera. Pri tome onaj ko nosi slamu kvoca, a ostali pijuču. Preko slame se postavlja stolnjak jer se služi i jede na podu. Stolice su iznete iz kuće i sedi se na slami.

Posle Božića, tačnije na treći dan Božića (Sveti Stefan), ova slama se nosi u obor, štalu ili ambar, a njome su i obavijali voćke da bi bolje rodile.