ĆUPRIJA-,,Zbogom moje miljenice”, ovim rečima započinje razgovor dr Miroslav Stojanović-Mića Brica posle teške odluke da preplovi broj krava muzara, jer zbog lošeg odnosa države prema u proizvođačima mleka i niske otkupne cene beleži mesečni gubitak od oko 1.500 evra.
-Siguran sam da ću polovinu goveda da prodam, dakle visokokvalitetna grla idu pod nož. Otkupna cena je daleko ispod cene proizvodnje, a najavljeno je novo sniženje. To nas je primoralo da ,,zausušujemo“ krave, poklaćemo sve to, a gde će nam biti kraj to ne znam, ističe dr Stojanović, koji je inače poznati lekar internista-endokrinolog.dr miroslav stojanovic 1-cuprija-g.j.
On kaže da bi država bi trebalo da definiše šta želi, da li hoće sopstvenu proizvodnju ili da uništi proizvodnju mleka.
– Ako cena mleka padne za 5 dinara kako nam najavlju, a cena stočne hrane i aditiva nastavi da raste za 10 odsto nema nam spasa. Možemo da preživimo na 28-30 evrocenti po litru, međutim svetska cena je u padu. Moja farma nema budućnost. Imam kredite do 2018, godine i moram da održavam isporuku mleka. Smanjiću broj radnika. Sa ovom proizvodnjiom beležim mesečni gubitak od 150.000 do 180.000 dinara sa dosadašnjom cenom, a sa novom cenu gubitak je nesaglediv, poručuje dr Stojanović.
Prošle godine uložio je 35.000 evra u farmu krava muzara i sada se kaje, jer je ,kako kaže, trebao da kupi garsonjeru u Beogradu i da naplaćuje stanarinu.
-Došao sam u situaciju da udarim ,,glavom u zid” i da kažem ,,Zbogom moje miljenice“, rasprodaću farmu. Prvo ću da prepolovim broj muzara kako bih isplatio kredit i da ne dugujem, a ostalo ću koliko mogu sam da radim. Proizvodnja litra mleka u Šumadiji i Pomoravlju je viša, nego u drugim regionima, ali država to ne prepoznaje. Proizvodim 700 litara mleka dnevno ili 20 tona mesečno, navodi dr Stojanović
Poljoprivredno gazdinstvo Farma muznih krava Stojanović iz Ćuprije započelo je sa radom 1999. godine, registrovano je za 100 krava muzara i radi uz poštovanje svih propisa. Trenutno je u muži pedesetak grla, dok je ukupno u stajama 84. Obrađuju 50 hekatara zemlje.


DOKTOR I MLEKAR
-Peto koleno po očevoj liniji svi su rođeni u Ćupriji, ali odrastao sam na imanju majčinih roditelja i tu sam zadojen paorstvom. Deda je čuvao krave za kuluk. Meni je bila opsesija druženje sa njim, iako sam započeo Medicinski fakultet. Pred završetak 1999. godine ukazala se prilika da za stotinak hiljada maraka kupim poljoprivredno imanje. Počeo sam od jednog grla i zatim nastavio da uvećavam farmu. Počeo je razvoj, pa selekcija, priseća se dr Stojanović.


SUBVENCIJE
-Imao sam periode kada nisam imao mogućnost na podršku države kroz subvencije. Do prošle godine nisam mogao da dobijem subvencije jer je zakon predviđao da vlasnik gazdinstva čovek koji plaća doprinose iz poljoprivrde, a ja sam lekar. Doktori , odnosno niko, ne može da se bavi poljoprivredom profesionalno sem poljoprivrednika po našem zakonu. Moj sin studira Veterinarski fakultet i ja kao vlasnik želeo sam da ga postavim za direktora gazdinstva, da zarađuje, plaća doprinose i poreze. Međutim u PIO fonudu kažu ,,e ne može“, što ne može, ,,ne može zato što je on odličan student među deset na fakultetu i kao takav je na budžetu države“. Predlagao sam model dualnog obrazovanja, da sin uči na fakultetu od ponedeljka do petka, a da radi na svojoj farmi subotu i nedelju, kazali su da ne može, jada se dr Stojanović.


UZGOJ KRAVA
Svako jutoro uđem u štalu i obratim se kravama ,,dobro jutro moje maze, izvinite što nemate subvencije i zato nemate bolju hranu, a to ispaštate jer je gazda doktor medicine“. One me gledaju, a ja se šepurim kao Dragče u seriji ,,Rođak sa sela“, priča dr Stojanović i dodaje da od prvog dana Imlek iz Zemuna preuzima svo mleko, ali da je odbijao one koji su nudili su po 3 dinara više po litru, jer je poverenje presudno.


POSAO KAO HOBI
Dr Stojanović je celog života imao lajt motiv kada je reč o poslu, a to je da sve treba doživljavati kao hobi i igru.
-Ako bilo koji posao radite kao razonodu, a ne kao obavezu, bićete uspešni. Medicinu sam profesionalno radio i dogurao do vrhunskog nivoa, bio rukovodilac, ali sam doživljavao beli manitil kao vrhunski profesionalizam i bio doktor 24 sata, odnosno u svakoj životnoj prilici. Stočarstvo i poljoprivreda su mi bili ventil. Životinje su ,,poštene“, lakše prilagodljive u odnosu na ljude, otkriva on.

Pozitivni primeri Razglednica iz Ćuprije – Projekat se realizuje uz pomoć sredstava iz budžeta Opštine Ćuprija.