Hilandar nastavlja svoju duhovnu misiju kao srpski manastir sa dolaskom najmlađeg Nemanjinog sina Rastka na Svetu Goru. Rastko se zamonašio u ruskom manastiru Stari Rusik 1191. godine  i dobio monaško ime Sava.

To je ojačalo vezu Svete Gore sa srpskom vladarskom porodicom, što je opet uticalo na Nemanjino povlačenje,zamonašenje i dolazak kod Save, u konačnici značilo je rađanje srpskog Hilandara. Monah Sava prelazi u Pantelejmon, pa u Vatoped, uporedo se duhovno uzdižući i pripremajući se za ostvarenje životnih ciljeva. Veliki župan Nemanja se zamonašio 1196. godine i kao monah Simeon povukao se u svoju zadužbinu manastir Studenica. Godinu kasnije Simeon se uputio sa tovarima zlata ka Svetoj Gori i dolazi u Vatoped kod Save, koji je već postao uvaženih bratstvenik. Vizantijski car Aleksije lll Anđeo 1198. godine ustupa Simeonu i Savi zapusteli manastir Hilandar. Odnosi Vatopeda i Hilandara su od tada više nego bratski, o tome dovoljno govori primer da na praznik Blagovesti hilandarski iguman služi liturgiju u Vatopedu i suprotno 4. decembra na Vavedenje Presvete Bogorodice.

Porodica Nemanjić je preuzela ktitorstvo nad Hilandarom što će ostati naredna dva veka do gašenja loze. Hilandar je oživeo kao srpski manastir za godinu dana, radovi su obavljeni na crkvi, podignute zidine, odbrambene kule i prva srpska bolnica. Simeon izdaje ktitorsku povelju, koja je nestala u vihoru Prvog svetskog rata. Sveti Simeon Mirotočivi preminuo je februara 1199. godine.

Sveti Sava je nekoliko meseci kasnije u Carigradu  od Aleksija lll Anđela dobio povelju kojom Hilandar proglašava svetim carskim manastirom. Iste godine Sava gradi isposnicu u Kareji u koju se povlači radi neprekidne molitve i posta. Posle godine od smrti iz groba Simeona poteklo je čudotvorno  miro i on je proglašen svetim.

Zbog teške situacije na Svetoj Gori i stalnih napada latina, Sveti Sava prenosi mošti svoga oca Svetog Simeona u Studenicu i miri zavađenu braću Stefana i Vukana nad očevim grobom. U međuvremenu je rukopoložen u čin arhimandrita. U Srbiji ostaje desetak godina, podiže patrijašijski manastir  Žiču i priprema teren za osamostaljenje SPC. Car Teodor l Laskaris i Vaseljenski patrijarh su 1219. godine Svetog Savu posvetili u arhiepiskopa SPC a crkvu prooglasili autokefalnom. On zatim kruniše po pravoslavnom činu u kralja svog brata Stefana Prvovenčanog u Žiči, koji je 1217. godine  primio krunu od Pape, našta je Sava negodovao . Delovanje Svetog Save bilo je određeno Hilandarom i Svetom Gorom te predstavlja deo te istorije. Sveti Sava je posle smrti Stefana Prvovenčanog krunisao njegovog sina Radoslava za kralja. U leto 1229. godine poslednji put je boravio u Hilandaru i Kareji. Sveti Sava se 1234. godine povukao sa mesta arhiepiskopa SPC. Preminuo je u Trnovu u Bugarskoj  1236. godine prilikom povratka iz Svete zemlje. Kralj Vladislav je godinu dana kasnije preneo svete mošti svog strica u Srbiju u Mileševu.

Medijski projekat finansira Ministarstvo kulture i informisanja

,, Srpska carska lavra Hilandar – čuvar srpstva i pravoslavlja“