Uzimanje hrane je jedno od najprijatnijih osećaja u smislu da pruža najdugotrajniji osećaj zadovoljstva – čak više i od seksa jer smo kod seksualnih aktivnosti ograničeni učestalošću i intenzitetom seksualnih aktivnosti i obično smo zadovoljni i “siti” nakon orgazma. Ipak hrana je svuda dosptupna, a neka istraživanja ukazuju da ljudi uzimaju hranu da bi kontrolisali negativne emocije i ovo je predominantno kod gojaznih ljudi.

Za razliku od njih ljudi koji su na niskokaloričnim dijetama uglavnom zdržavaju normalni nivo ishrane samo u prvih 8 nedelja nakon čega osobe koje su na dijeti postaju osetljivije na emocionalne stimuluse, tako da su neka istraživanja pokazala da ponovljene dijete dovode do emocionalne senzitivnosti na dijetu. Većina ljudi koji se uključe u programe za gubitak telesne težine su blago depresivni. Depresivni gojazni ljudi su skloni da se fokusiraju na negativne misli udružene sa njihovom gojaznošću,. Ove misli dovode do nastanka depresivnih osećanja, kao i samoosujećujućeg ponašanja koje im ne dozvoljava da dugo istraju na dijeti. Gojaznost je udružena i sa iracionalnim mislima kao što su : “ Ako jedem ja sam gubitnik” ili “ ako prekinem sa dijetom nikad se neću zaustaviti”, “ova situacija, ljudi, hrana naterali su me da jedem”.
Veliki broj ljudi koji odstupaju od programa dijete to rade u situacijama kada su besni ili frustrirani. Vrlo često negativne misli koje su uslovljene odustajanjem od dijete provociraju negativne obezvređujuće misli i smanjenu ličnu efikasnost što su glavni razlozi za ponovno vraćanje uzimanju hrane. Takođe neki nesigurni, ljudi koje sebe obezvređuju imaju životne filozofije da bi njihov život bio predivan ako bi oni bili perfektni ili skro perfektni, odnosno da oni ne mogu da uživaju u zivotu ako nisu savršeni.

Prvi problem na kome mogu da rade je baš snižavanje telesne težine. Ali šta se dešava kad se izgube ekstra kilogrami, javljaju se nesigurnosti na drugim poljima svakodnevnog funkcionisanja kao što je to da moraju da izgledaju što više seksi i atraktivnije za svog partnera.

Ovakvi emocionalni problemi, koji dovode do prekomernog uzimanja hrane, mogu se rešavati na više načina. Na primer česti su apsolutistički zahtevi koje gojazne osobe imaju prema sebi kao na pr: “Moram da budem mršaviji za 15 kila” ili “Moram da budem savršeno mršav u svakom trenutku, neophodno mi je da me ljudi prihvataju”, takođe ovi ljudi češće razmišljaju da je grozno i strašno (više od 100% loše) ne uspeti ostati na dijeti, ili niska tolerancija frustracije odnosno diskomforta. Svi ovi neadekvatni misaoni obrasci se opovrgavaju u razgovoru sa terapeutom.