PIŠE : Petar Miletić

Kada je premijer bio Vojislav Koštunica, Srbi sa Kosova svoje poverenje su dali Demokratskoj stranci Srbije, kada je predsednik bio Boris Tadić, kosovski Srbi su prepoznali svoje interese u Demokratskoj stranci.

Čik pogodite za koga će glasati na nastupajućim predsedničkim izborima. Naravno za Srpsku naprednu stranku iz čega se dalje zaključuje da kosovski Srbi uvek glasaju za onoga ko je na vlasti.

Ta pojava nije bez razloga i zbog ove pojave kosovski Srbi nisu manje vredni niti politički obrazovani od građana u ostatku Srbije.

Naime, na Kosovu se onaj koji je trenutno na vlasti poistovećuje sa državom i od njega se očekuje da Srbima na Kosovu pruži zaštitu, sigurnost, izvesnost, a to može samo onaj koji je ovoga trenutka u poziciji da im to obezbedi. Zatim, institucije u kojima su Srbi zaposleni na Kosovu, a pod ingerencijom su Republike Srbije, su pod jakim uticajem onih koji ih vode i praktično direktori tih institucija i ustanova imaju ovlašćenja skoro kao da su vlasnici iz čega dalje proizilazi da je njihov uticaj prilikom glasanja na izborima na svoje uposlene još jači.

U aktuelnoj situaciji uticaj o kome govorimo, a možda bi pritisak bio adekvatniji termin, biće još intenzivniji jer su čak i oni birači koji rade u kosovskim institucijama zavisni od Srpske napredne stranke koja pod kontrolom ima predstavnike Srba u kosovskim institucijama.

Ovde govorimo o realnim glasovima Srba sa Kosova, dakle onima koji će listić na kome je zaokružen jedan kandidat ubaciti u biračku kutiju. Da li će biti i krađe glasova kao što je to bio slučaj na poslednjim parlamentarnim izborima, videćemo. Ustavni sud Srbije očigledno pokušava da spreči da se to ponovi merom da se glasovi moraju brojati na licu mesta, a ne u Vranju i Raški kako je to bio slučaj na poslednjim izborima.

Da demistifikujemo i taj događaj. Dakle, na Kosovu se glasalo na parlamentarnim izborima na smanjenom broju biračkih mesta, ali se ipak glasalo. Kutije su se zapečatile na licu mesta bez otvaranja i nosile u Rašku i Vranje gde su se brojali glasovi. Listići su se ubacivali u koverte na kojima je sa spoljne strane bilo napisano ime liste. I ako ste mislili da su oni koji su prekrajali biračku volju bili kreativni varate se. Oni su jednostavno za koga god da ste glasali listić ubacivali u kovertu na kojoj je pisalo SNS. Ponešto bi ostavili i drugim strankama. Obzirom da se brojalo celu noć, pa su listići putovali za Beograd do uveče, vreme predviđeno za žalbe je isteklo te je ta izborna malverzacija (p)ostala faktičko stanje.

I pored svega ovoga nepravedno bi bilo optuživati kosovske Srbe za odlučujući uticaj na izborni proces jer se ukupno radi oko tridesetak hiljada glasova koji nikad ne odluče rezultat. Čak ni u vreme devedesetih kada su Albanci masovno “glasali” za Slobodana Miloševića (pogađate i Srbi) glasovi sa Kosova nisu odlučivali pobednika. To naravno ne umanjuje odgovornost svakog glasača pojedinačno.

Usuđujem se da prognoziram da će Aleksandar Vučić odneti ubedljiviju pobedu na Kosovu nego u drugim delovima Srbije bez obzira na totalni fijasko njegove politike prema kosovskim Srbima.

Njegovo glavno obećanje da će formirati Zajednicu srpskih opština nije ispunjeno. Naravno uvek je lako za to optužiti zle Albance i međunarodnu zajednicu koja ima dvostruke standarde, a kakve drugo. Ali nema ni radnih mesta, infrastrukturnih projekata, nema najavljene Sunčane doline, fabrike tekstila u Zubinom potoku, Ski centar Brezovica ne radi, voz nije stigao, a zid je srušen.

I pored toga predstavnici Srba sa Kosova izjavljuju da su jedinstveni u podršci Aleksandru Vučiću. Nisu, jedan ih je manje. Ja ću glasati za Sašu Jankovića.

Ne znam kakva je njegova politika prema Kosovu ili kosovskim Srbima ali ako uspe da napravi korak ka stvaranju pristojnije, uređenije, organizovanije Srbije verujem da će biti bolje i kosovskim Srbima.

Petar Miletić je politički analitičar, bivši potpredsednik Skupštine Kosova, vrstan poznavalac tamošnje situacije i osoba s velikim iskustvom u pokušajima rešavanja niza problema Srba na Kosovu.