Na ovim izborima nudim svoju radnu i političku biografiju jedinog kandidata koji ne živi i nema nikakve prihode od politike, već od svog rada.Ovo u intervjuu kaže predsednički kandidat Demokratske stranke Srbije Aleksandar Popović.

On napominje i da je sasvim jasna i politika koju zastupa, a to je borba za suverenitet Srbije oslobođene diktata briselskih komesara i NATO lobista.

– Zalažem se za Srbiju u kojoj će se znati čiji su rad i diploma pravi, a čiji nisu, za Srbiju sa smanjenim socijalnim razlikama, za Srbiju u kojoj svako, bez obzira na materijalni položaj, može da se školuje i studira, u kojoj svakoga zakoni jednako štite i svako ima jednake uslove lečenja. To je politika koja podrazumeva borbu za obnovu ulaganjem države u razvoj domaće privrede, zabranu prodaje zemljišta i drugih prirodnih resursa strancima, ulaganje u poljoprivredu…

Šta vam je najjači utisak tokom kampanje (dok ste obilazili Srbiju)?

– Moram da kažem da se veoma iznenadim kada čujem ili pročitam izjave „putujem Srbijom i vidim da narod teško živi“, a takve istovetne daju Aleksandar Vučić i brojni opozicioni ili formalno opozicioni kandidati. Pa kada su to saznali? Sada, u izbornoj kampanji? Gde su do sada bili, šta su radili, u kom svetu živeli, pa im je ta tragična opštepoznata činjenica bila nepoznata? Veoma me uznemirava to što sam obilazeći Srbiju, dobio potvrdu ranijih saznanja o strahu koji se među ljudima proširio. Ljudi se plaše da će ostati bez posla i besparice, da neće moći da odškoluju decu, da neće moći da se leče kada se razbole, plaše se nesigurne starosti. Plaše se da slobodno govore, da iznose svoja politička uverenja. Moram priznati da me je iznenadilo koliko ljudi mi je reklo da se plaše da ćemo nestati kao narod jer se više umire nego rađa i masovno iseljava. Mislio sam da ovaj zaista dramatičan problem nije u vidokrugu običnih ljudi ophrvanih svakodnevnim brigama. Ljudi su besni zbog nepravde kojoj su izloženi: zbog socijalne nepravde – socijalnih razlika, zbog nepravde pri zapošljavanju, pred zakonom, u školovanju, lečenju… Sa druge strane, raduje me što sam svuda nailazio na ljude odlučne da istraju u nastojanju da ličnim angažovanjem stvari menjaju i Srbiju poprave. To mi daje snage da nastavim.

Istraživanja javnog mnjenja koja se pojavljuju poslednjih dana kažu da imate nešto ispod dva procenta podrške. Šta kažu vaša istraživanja?

– Nemamo svoja istraživanja. Razlog je jednostavan: istraživanja su skupa, a mi novca nemamo.

Da li mislite da će biti drugog kruga?

– To je zaista veoma teško predvideti.

Ukoliko dođe do drugog kruga, hoćete li podržati Jankovića, Jeremića ili Preletačevića?

– Ne mogu da podržim kandidata čija je politika u najbitnijim pitanjima suprotna onoj koju ja zastupam, bio on kandidat vladajućih stranaka ili formalno opozicioni kandidat. Kao ni kandidata bez politike, koji se izrugava državi. Kako da podržim bilo koga ko bi se, kao Aleksandar Vučić, zalagao za ulazak Srbije u EU, nastavak briselskih pregovora, približavanje NATO, za saradnju sa MMF-om u vođenju neoliberalne ekonomske politike…?

Da li iz ove perspektive mislite da je bolje da ste podržali nekog drugog kandidata?

– Naravno da ne. U ove izbore sam ušao bez ikakvih kalkulacija. Glas ljudi koji veruju u slobodnu, pravednu, ekonomski, demografski i moralno obnovljenu Srbiju mora da se čuje.

Studirali ste u SAD, a veliki ste rusofil. Kako je došlo do toga? Da li mislite da vam veliki broj proruskih kandidata umanjuje šanse da ostvarite dobar rezultat?

– Sticajem životnih okolnosti školovao sam se u Srbiji i u Rusiji, studirao u Srbiji i SAD, gde sam magistrirao, da bih doktorirao na Hemijskom fakultetu u Beogradu, na kome sam danas redovan profesor. Prijatelj sam Rusije i ruskog naroda onoliko koliko su Rusija i ruski narod prijatelji Srbije. A oni to jesu. Moje je rusofilstvo, dakle, zasnovano na odnosu Rusa i Rusije prema mojoj zemlji. Prijatelj sam i drugih država i naroda koji su prijatelji Srbije. Zalažem se za političku i vojnu neutralnost, protiv sam pristupanja Srbije bilo kom političkom i vojnom savezu država, pa nikako ne mogu biti svrstan u proruske kandidate. Samim tim, njihova kandidatura mi zbog jasne razlike u ovom pitanju ne umanjuje šanse na izborima. Da se Moskva prema mojoj zemlji ponaša kao Brisel i Vašington, imao bih prema njoj stav koji danas imam prema evroatlantskim prestonicama. Međutim, Moskva nam dozvoljava da budemo slobodni, a Brisel i Vašington nam kradu slobodu.

Statistika puna besmislica

Dajte nam vašu procenu rezultata.

– Bavim se egzaktnom naukom, hemijom, a moji su me učitelji naučili da zaključke izvodim iz relevantnih istraživanja. U zemlji u kojoj Republički zavod za statistiku zvanično saopštava da je udeo nezaposlenih pao sa 26 na 13 odsto, a pri tome se on nominalno smanjio za 60.000, i tu apsolutnu nelogičnost niko ne dovodi u pitanje, besmisleno je govoriti o bilo kakvim merenjima i očekivanjima.